Samoća i rad na sebi

Mnogima samoća predstavlja velike poteškoće u svakodnevnom životu pogotovo ljudima koji su tako reći ovisni o druženju sa drugima i koje užasava pomisao da bi sat ili dva tokom dana ostali sami, a kamo li duže periode. Meni to ne predstavlja problem, vjerovatno ima još ljudi poput mene koji su izvukli dosta toga pozitivnog i korisnog provodeći vrijeme u samoći i radeći na sebi. Moje lično ubjeđenje je da bi netko postao cjelovita ličnost treba mnogo vremena da utroši na sebe u trenutcima samoće radeći na sebi. Ne možeš da pomogneš drugima graditi njihovu kuću ako prvo nisi izgradio svoju tako je sa izgradnjom pozitivnog karaktera, navika, samopoštovanja i samoljubavi tek poslije smo spremni da zavolimo i prihvatimo druge ljude onakvi kakvi jesu da im pomognemo.

Put samoće je put kojim nas predvodi glas našeg Duha u njemu je potrebno mnogo žrtve i odricanja kojeg naznačuje ona poznata rečenica iz Biblije “Odreci se svega, prodaj sve, podijeli siromasima i pođi za mnom” to ne znači da moramo prodati sve što imamo i biti siromasi nego je potrebno odreći se mnogo toga što ne služi za našu najveću dobrobit za razvoj naše svijesti i evoluciju duše. Taj instikt i glas koji nas usmjerava ne možemo čuti ako posvećujemo previše pažnje na druženje sa drugim ljudima, boraveći među masama ljudi bez odvajanja dovoljno vremena za ono najbitnije druženje to jest druženje sa samim sobom.

Tek kada nam vrijeme provedeno u samoći ne predstavlja problem nego od njega izvučemo korist onda smo dovoljno zreli jer smo prijatelji sami sebi i tako se prijateljski odnosimo prema drugima.

Ljudi su tu oko nas da bi se u njima ogledali i vidjeli neke pozitivne i negativne strane samih sebe u njima. Tako ne treba niti stroga samoća nego balans između trenutaka provedenih u samoći i trenutaka u druženju sa ljudima koje smo odabrali za međusobno potpomaganje u rastu i razvoju naših duša.

Kad sam bio mali dječak meni je bilo vrlo važno provoditi vrijeme u samoći baveći se onim što me je zanimalo na kreativne i zabavne aktivnosti. Podjednako sam se družio sa svojim vršnjacima smišljajući zabavne i uzbudljive igre. Seoski život igranje u prirodnom okruženju je vrlo pozitivno utjecalo. To je bio period kad nije bilo tehnologije mobitela, laptopa, kompjutera i sofisticiranih elektronskih naprava jedino što je tada bilo aktuelno famicom i nitendo igre na diskete, video rekorderi na kasete, kasetofoni i televizori koji su radili na principu katodnih cijevi. U ratnom i poslijeratnom vremenu sve je to bilo preskupo tako da ni u tome nismo mogli svi uživati jer mnogi roditelji nisu bili imućni dovoljno da kupe to sve djeci. Tehnologija nije značajno utjecala na razvoj karaktera sve do vremena kad sam pošao u peti razred kad su počeli prvi kompjuteri stizati na tržište Bosne i Hercegovine tad su prve video igre koje su sadržavale eksperimentalne subliminalne poruke i nasilne sadržaje prvi put dospjele do omladine i djece.

Roditelji nisu bili svjesni opasnosti koje nosi ta tehnologija sa sobom i mogućih posljedica koje ostavlja na djecu. Misleći što i danas većina misli da su djeca sigurnija doma dok igraju igre i koriste kompjutere. Od neurednosti, lijenosti, razvoja agresivnih crta karaktera, neuredovanog i nedovoljnog spavanja, opasnih ideja, negativnih i ograničavajućih uvjerenja koja se putem sugestija pomoću skrivenih subliminalnih poruka na tajan način implantiraju u podsvijest. Ubrzo poslije toga internet stupa na scenu sa svojim negativnim utjecajem kojeg mnogo više ima nego pozitivnog i korisnog. Raznorazni holivudski filmovi i serije koji su bili dostupni preko CD i DVD medija i televizije počinju iskrivljivati vrijednosti te one vrijednosti koje su nekada bile od velikog značaja postaju bezvrijedne.

Negativnost i destruktivni način života postaje popularan među mladim ljudima i starijim. Poroci poput drogiranja, alkoholizma, pušenja, kockanja, neumjerenog seksa postaju iznimno popularni jer se na to sugeriše svakodnevno putem medija koji predstavljaju takve stvari kao nešto super poželjno i vrijedno zajedno sa mnoštvom ostalih gluposti.

Od nekada sretnog djetinjstva i djeteta čovjek u mladosti postaje izgubljena duša čiji tihi glas čeka na trenutke samoće da se prolomi kao grom iz dubine oblaka koji udara u površinu zemlje glas koji kaže slijedi me i otkriti ću ti tko si.